Preuzeto sa: Plenum građana i građanski Sarajeva
Ovo je pismo jedne učesnice Plenuma koje tematizira obrazovni sistem uz pozivanje studenata na pojačan politički angažman.
Obrazovni sistem u našoj zemlji podjednako je loš kao i sama vlast, jer na čelu naše akademske zajednice nalazi se upravo ta 20-godišnja vlast koja uništava i zadnji atom kvalitetnog obrazovanja koje je danas potrošna roba za kojekakve „profesore“. Nemojmo ignorisati problem nepotizma, korupcije i „izmami mi iz džepa roditelja i zadnji fening“ za raznorazne namete sa svrhom prihoda kojih nema nigdje na svijetu, a bez kojih ne možemo upisati godinu na fakultetu!
SPUS, Asocijacije studenata isl, idr, itd… danas postoje za organizaciju nekakvih brusošijada, derneka, trećerazrednih partija, socijalnih rokova, a niko da progovori o bliže-rodbinskim vezama pri zapošljavanju i polaganju ispita na tim ustanovama. Niko ne pominje SILNE grantove koji se inkasiraju na godišnjem i mjesečnom nivou za unaprijeđenje nastave, međunarodnu saradnju, razmjenu studenata, nabavku knjiga, seminare, konferencije, praksu… Ti grantovi danas postoje kao mjesečna plaća profesora.
O kvaliteti nastave neću ni da pričam. Čak je i grafoskop za pojedine profesore misaona imenica.
Ne opravdavam u subotu punu Ferhadiju studenata u ljetnim baštama. Stidim ih se. Moja mati, penzionerka na minimalcu, bila je na protestima.
Na prvom Plenumu u onoj maloj skučenoj prostorijici koju su nam dali, prva dva reda zauzeli su penzioneri! Nakon Plenuma otišla sam na kafu do Tite, onoliki kafić da sam prije izašla nego ušla kakva je gužva bila… studenata, omladine…
Stidim se svoje i budućih generacija. Ne zbog kapaciteta znanja nego zbog nesposobnosti da se taj kapacitet usmjeri ka promjenama na pravi način.
Ja sam na doktoratu u Sarajevu, Njemačka mi je ponudila usavršavanje u istraživačkom radu u jednom od tri najveća intelektualna centra Evrope. Unatoč ličnoj satisfakciji i dalje razmišljam o tome kako organizirati radnu grupu za obrazovanje i kako i na koji način animirati studente da se priključe promjenama. Njemačka je za sada jako daleko. Bosna je puno bliže.
Anela Ramić
Borba 